Norveški pisac trilrera Jo Nesbø stigao je na Mediteranski festival knjige s pola sata zakašnjenja, praćen rifovima pjesme “Hey, Jo(e)”, prevoditeljicom, pljeskom publike i sa dva tjelohranitelja.
Najavljivan kao glavna zvijezda festivala, globalni Norvežanin to je i potvrdio privukavši nekoliko stotina posjetitelja oko glavne pozornice.
– Hrvatsku sam zavolio spontano dok sam se još prije rata s prijateljem vozio prema Grčkoj. No u Grčku nismo stigli, svidjela nam se Hrvatska i njeni ljudi. Ponovno sam se vratio 1999. jer me zanima penjanje, a posebno mi se sviđa Paklenica. Bio sam i na nekoliko književnih turneja. Ponovno ću se vratiti – kazao je Nesbø, koji se jučer u društvu Stipe Božića penjao po Marjanu i lakše ozlijedio koljeno jer je, kako je rekao, stijena bila klizava.
Inače je koljeno bilo bitno na splitskoj promociji jer je promotor Kruno Lokotar to stavio u kontekst davne Nesbøve ozljede koja ga je u devetnaesatoj godina trajno udaljila iz nogometa, kao i Macbethova prokletstva.
– U glumačkim krugovima, to je poznato. Bogata je povijest glumaca koji su se ozlijedili. Koljeno je ozlijedio i moj hrvatski nakladnik. Zato ljudi iz kazališta umjesto “Macbetha” koriste termin “škotska drama”, a ja kažem “moj škotski roman” – rekao je pisac koji je, na pritanje drugog promorora Srećka Jurišića, govorio i o tome kako je umijeće pričanja priča naslijedio u obitelji gdje su se priče prenosile s koljena na koljeno.
Kćer me nagovorila da joj pripovijedam o princezama
– Priče su važne jer su dio onih koji pričaju. S ljudima umiru i njihove priče. Otac, braća i ja često smo pričali o starijim članovima obitelji koje smo gotovo pretvarali u redikule, jer humor je važan u pripovijedanju.
Naše pričanje bilo je nalik plemenskom ritualu. U obiteljskom okruženju stekao sam iskustvo u pričanju priča. Tu tradiciju sada nastavljam sa kćeri koja me nagovorila da joj pripovijedam o princezama, dinosaurima, kumpirima, a na koncu i o otkačenom znanstveniku, iz čega su nastali romani o doktoru Proktoru, kazao je norveški pisac kojeg vole i mladi, što su pokazali brojnim dolaskom na potpisivanje.
– Ne znam hoće li i kada će biti. Nitko mi ne daje domaće zadaće. Pišem kada osjetim potrebu za pisanjem, a i postao sam pisac jer mogu ustajati kad hoću – rekao je Nesbø.
Na izjavu Srećka Jurišića da je u svojim romanima ubio znatno više ljudi nego kriminalci mirne Norveške, Nesbø je podsjetio da Norvežanima kriminal i droga nisu nepoznati.
Čudovišta izazivaju osjećaje i katarzu
– Osamdesetih je Oslo vodio veliku bitku s dilerima. Heroin je stizao preko mora. Još i danas ima smrtnosti od droge. Devedeset posto mojih knjiga je realno, a smještam ih u Norvešku i Oslo jer ih najbolje poznajem, a o čudovištima pišem jer su ona oblik zla. Čudovišta poput ogledala u ljudima izazivaju osjećaj i katarzu.
Norveški pisac još je kazao da je od brojnih poslova kojima se bavio siguran jedino u svoj pripovjedački talent, da Luka Modrić igra u pogrešnom, u Realu…
Nakon predstavljanja organizatori su dali piscu da potpiše program festivala i knjige na Brailleovu pismu i da primi priznanje hrvatske knjižnice za slijepe. Potom se na pozornicu popela mlada Julija, koja je pročitala sve piščeve knjige i prva zaslužila potpis.
Napravljen je i hodogram potpisivanja, najprije čitatelji s posebnim potrebama pa ostali. Samo potpisi, bez posveta. Dođe li idući put Nesbø bi, držimo, mogao steći pravo na splitsko kolino, a njegova strast za pripovijedanjem sigurno neće promaknuti vodstvu splitskog Pričigina.
Više na https://slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/545899/39kod-mene-doma-smo-pricajuci-price-clanove-familije-pretvorili-u-redikule39-slavni-jo-nesb-svasta-otkrio-u-splitu-i-izazvao-ludilo-evo-kakvu-je-nezgodu-dozivio
